Kolo

Stara hrvatska svakodnevica

Tihana Luetić

Neki aspekti studentske svakodnevice u drugoj polovici XIX. st.

Djelovanje zagrebačkih studenata kroz društvo »Hrvatski dom«

U domaćoj historiografiji društveni život studenata, i općenito studentska pitanja u prvim desetljećima postojanja modernog sveučilišta u Zagrebu, nisu pobuđivala znatniji interes. Studentska svakodnevica, odnosno njihova društvena zbilja gotovo potpuno su neistražene. Osim radova Mirjane Gross1, Damira Agičića2, Zlatka Matijevića,3 koji se bave prije svega političkim djelovanjem studenata, te knjige Vide Flaker4 i dijelom knjige Stanislava Marjanovića,5 koji kroz studentske časopise obrađuju njihovo kulturno djelovanje, postoji još golema praznina u istraživanjima svih drugih aspekata života ove zanimljive i važne društvene grupe u razdoblju do Prvog svjetskog rata.

Samom društvu »Hrvatski dom« također je bila posvećena tek skromna pažnja. Kratku povijest društva spominje još 1938. Mladen Bošnjak u radu »Hrvatska intelektualna omladina,«6 te je u svom radu ukratko obrađuje i Mirjana Gross.7

Kada govorimo o »Hrvatskom domu« kao prvom studentskom društvu u Hrvatskoj, treba reći da se tu radi o prvom udruženju studenata općeg karaktera, koje je obuhvaćalo studente novoosnovanog Kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. U isto vrijeme u Zagrebu postojala su još tri društva koja su okupljala studente: »Družtvo u podporu oskudnih slušatelja fakulteta pravno–državoslovnoga«,8 Srpsko akademijsko društvo »Orao« osnovano 1875,9 Sveučilišno pjevačko društvo »Hrvatska lira«, osnovano 187610. Ta su društva, međutim, imala svoju specifičnu svrhu i zadaću, odnosno nisu bila namijenjena svim studentima sveučilišta. Ranija udruživanja studenata spominju se još u vrijeme postojanja Kraljevske akademije i Pravoslovne akademije, međutim tada se nije radilo o organiziranom studentskom društvu već o sporadičnim zajedničkim akcijama studenata, najčešće politički motiviranim.11

Osim ovih zagrebačkih društava, sedamdesetih godina 19. stoljeća postojala su i društva hrvatskih studenata izvan Hrvatske, a s kojima je »Hrvatski dom« surađivao i izvještavao o njima u svom almanahu. Tako je u Beču još od 1865. godine djelovalo društvo »Velebit«; nakon propasti »Velebita« u Beču od početka 1882. djeluje društvo »Zvonimir«; u Beču je od 1873. djelovalo i »Družtvo hrvatskih tehnika«; u Grazu je od 1876. djelovalo studentsko literarno–zabavno društvo »Hrvatska« a u Pragu je djelovalo od 1876. akademsko literarno društvo »Hrvat«.12

Do osnutka društva »Hrvatski dom« došlo je ubrzo nakon otvaranja Kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu 19. listopada 1874. godine, kada je održana prva skupština studenata novog sveučilišta.13 Pokušaj stvaranja prvog takvog udruženja, istog naziva, datira, doduše, još iz vremena postojanja Kr. pravoslovne akademije, kada su studenti početkom 1873. predložili profesorima nacrt pravila društva »Hrvatski dom«, međutim ta pravila nikada nisu potvrđena.14 Konačna potvrda pravila »Hrvatskog doma« slijedila je u proljeće 1875. kada ih je Kr. vis. zem. Vlada, Odjel za unutarnje poslove, odobrila dopisom od 13. travnja 1875, potpisanim od bana Ivana Mažuranića.15 Društvena pravila čuvaju se u zbirci pravila u Hrvatskom državnom arhivu.16

Prije nego ocrtamo djelovanje društva i njegove najvažnije akcije, ukratko ćemo, na temelju društvenih pravila pojasniti funkcioniranje i strukturu društva. Na početku društvenih pravila ističe se svrha društva te se jasno naznačuje da se svaki »politički smjer izključuje«.17 Svrha društva prema čl. 1 bila je podupiranje nastojanja svojih članova »oko duševne naobrazbe« te unapređenje njihovog društvenog života.18 Sredstva preko kojih se to trebalo ostvariti jesu društveni časopis, znanstvena djela iz svih znanstvenih područja, znanstvena predavanja članova te naposljetku društveni sastanci.19

Ono što valja istaknuti je da su društveni članovi mogli biti svi studenti sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, zavičajnost ili fakultet na kojem su studirali. Ovo napominjemo iz razloga što je »Hrvatski dom« bilo jedno od rijetkih takvih društava općeg karaktera na Zagrebačkom sveučilištu od 1874. do 1914, u svakom slučaju prvo takvo, s obzirom da su većina ostalih društava, kasnije osnovanih, bila bazirana na strukovnoj, zavičajnoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi.20 Članstvo u društvu moglo je potrajati još pet godina nakon dobivena absolutorija.21

Što se tiče prava i obaveza članova, svaki član prilikom upisa morao je platiti 1 for upisnine, te kasnije plaćati mjesečni prinos od 30 novčića. Plativši svoje doprinose, članovi su mogli koristiti sva sredstva koja je društvo nudilo, pregledavati poslovne knjige društva, sudjelovati u glavnoj skupštini i stavljati prijedloge, te birati i biti birani u odbor koji je upravljao društvom. Dužnost člana bila je pokoravanje društvenim pravilima, zaključcima glavne skupštine, odredbama odbora i rješenjima »obraničkog suda« (tijela koje je rješavalo sukobe među članovima, kao i sukobe između odbora i članova). Članstvo je prestajalo dobrovoljnim istupom te neplaćanjem mjesečnih obroka članarine.22 Ovdje treba napomenuti da su se upravo radi visine članarine mijenjala i društvena pravila. Naime, u odobrenim društvenim pravilima upisnina je bila 2 for a mjesečni prinos 50 novč. Na temelju zaključka glavne skupštine društva od 14. studenog 1875, studenti su tražili od Vlade da se izmijeni taj članak pravila u smislu smanjenja tih svota upravo radi toga »da u družtvo uzmogne stupiti što veći broj akademičkih gradjana«. Za tu promjenu založio se i tadašnji rektor dr. Spevec u svom dopisu upućenom Vladi.23 Vladin Odjel za unutarnje poslove potvrdio je ovu preinaku 17. prosinca 1875.24 Vezano uz članarinu, a u svrhu olakšavanja upisa siromašnim članovima, spominjemo i to da je upravni odbor bio ovlašten »svake godine stanovit broj oskudnih slušatelja sveučilištnih riešiti normiranih prinesaka«.25 Na kraju prve akademske godine od postojanja Sveučilišta, društvo je brojalo 31 člana.26 Članstvo je s vremenom postalo brojnije: broj studenata u »Hrvatskom domu« kretao se između 80 i 120.27 S obzirom da je u to doba u Zagrebu postojalo još nekoliko studentskih društava, studenti su bili zadovoljni svojim brojnim stanjem u društvu, unatoč tužnim ocjenama da je među njima »sve sama sirotinja, a malo ima imućnih mladića, da bi kraj svih drugih potreba mogli članovati trim družtvima«.28

Ključno mjesto biranja, odlučivanja i dogovaranja u društvu bila je glavna skupština. Tu su se birala tijela uprave, tj. odbor i predsjednik na godinu dana, »obranički sud«, odbor za pregledavanje društvenih računa, te su se tu imenovali i počasni članovi. Osim toga, tu se vijećalo i odlučivalo o prijedlozima i prizivima, o promjenama pravila i o razlazu društva. U njoj se odlučivalo apsolutnom većinom glasova prisutnih članova.29

Društvom je upravljao odbor koji se sastojao od devet članova, koji su se birali iz plenuma bez obzira na fakultete, a između već izabranih članova glavna skupština birala je predsjednika.30 Dužnosti odbora bile su nadziranje reda i održavanje pravila kod redovitih sastanaka, upravljanje društvenim imetkom, izabiranje novina i knjiga za nabavu, organiziranje održavanja znanstvenih predavanja, rješavanje zahtjeva i želja članova i, naposljetku, izvješćivanje glavne skupštine o svom djelovanju.31 Predsjednik je, pak, zastupao društvo prema vani, te nadzirao poslove odbornika. Također je potpisivano sva pisma u ime društva.32 Na prvoj glavnoj skupštini, održanoj 9. svibnja 1875. godine, za prvog predsjednika izabran je student prava Nikola Bišćan a za odbornike su izabrani Gjuro Arnold, Dinko Politeo,33 Ljudevit Krašković, Ivan Milčetić, Jakov Radošević, Ljudevit Harazim–Marinović za knjižničara, Josip Ivandija za blagajnika i Aleksander Lochmer za tajnika.34

Djelovanje studenata i različite njihove akcije u društvu mogu se pratiti preko istoimenog društvenog almanaha.35 Izdavanje Hrvatskog doma bila je jedna od najznačajnijih aktivnosti, a koja je ujedno ostavila i najtrajniji trag. Prvi svezak almanaha izdan je 1876. uz pomoć sredstava dobivenih od prvih 1100 pretplatnika.36 Iako su izdana samo četiri sveska te publikacije, upravo na temelju tamošnjih ljetopisa možemo djelomično rekonstruirati i ostale aktivnosti društva, a time upoznati bar jedan segment studentske svakodnevice pred kraj 19. stoljeća. Napominjemo da su u posljednje dvije godine postojanja društva iz tiska izašla i dva sveska novog časopisa koje je tiskala pravaška omladina Sveučilišta u trenutku kada su se odcijepili od Hrvatskog doma.37 Bio je to časopis Hrvatska, tiskan 1880. i 1882. godine u Zagrebu i na Sušaku.

Iako se nije otvoreno pisalo o politici, a prema društvenim pravilima, politička agitacija nije imala mjesta u društvu, ipak je, kako se čini, makar i posredno, preko pera mladih pisaca, njihov politički nazor, bio jasno vidljiv, i to u ovom slučaju, izrazito hrvatski nastrojen. To je vrijeme neposredno prije ponovnog jakog uspona pravaštva, a koje je svoj najjači odjek imalo upravo među studentskom omladinom. Može se, stoga, pretpostaviti da je već tada, 1876/ 1877, utjecaj pravaša u Hrvatskom domu, počeo uzimati maha, tim više, što već slijedeće godine dolazi i do otvorenih sukoba u društvu između pravaša i Mažuranićevoj vladi odanih studenata. Pravaška struja, nakon višestrukih izgreda počinjenih na skupštinama društva, bila je odstranjena iz društva 1879. godine. Naime, nakon nereda, »Hrvatski dom« je stavljen direktno pod nadzor gradskog poglavarstva, te je dobio stalnog političkog povjerenika radi nadziranja reda i mira, a promijenjena društvena pravila, potvrđena u srpnju 1878,38 utvrdila su da uprava društva apsolutnom većinom glasova odlučuje o prijemu novih članova. Pravaška ideja, ipak, na početku osamdesetih godina nalazi svoje pristaše u društvu i preuzima prevagu. Društvo »Hrvatski dom« upravo zbog prevlasti pravaštva u njemu, biva raspušteno 1881. godine.39

Unatoč ovim političkim previranjima koja su na kraju dovela i do raspada društva, ono će, kako ćemo vidjeti, u svojim aktivnostima doista pridonositi obogaćivanju društvenog i intelektualnog života tadašnjih studenata.

Načini i sredstva pomoću kojih je društvo ostvarivalo svoju svrhu bili su organiziranje znanstvenih predavanja, stvaranje knjižnice koja se popunjavala darovima različitih darovatelja, te društveni sastanci.

U društvenim prostorijama, koje su društvu dodieljene od rektora u tadašnjoj zgradi Sveučilišta na Gornjem gradu, održavali su se sastanci i predavanja, a tu se nalazila i društvena knjižnica. Upravljajući odbor nabavio je potrebno pokućstvo, a uredništva domaćih i stranih novina darovali su mu po jedan broj svojih listova.40 Knjižnica društva također se popunjavala uglavnom darovima. Da je većina imovine ovisila o entuzijazmu pojedinaca dobrotvora svjedoče i studenti sami: »To je karakteristično i kod ’Hrvatskog doma’ kao što i kod čitava hrvatskoga naroda, riedko se što ’službeno’ izvede, narod si sam gradi sveučilišta, akademije itd. Tako je i ’Hrvatski dom’ slabo što kupio za svoju knjižnicu, nije kupio, jer nije mogao, jer imovina družtvena nije baš tolika, da bi se moglo od nje odkinut na dvadesetak znamenitih djela, koja se, osobito tudjinska, natječu u skupoći.«41

Društveni sastanci koji su se održavali jednom mjesečno, služili su dogovaranju različitih aktivnosti koje je društvo provodilo, kao što su organiziranje predavanja, planiranje putovanja i zabava, izdavanje časopisa i sl. Sastanci su, po svoj prilici, bili prigoda i za ponekad vrlo burne političke razgovore akademske mladeži, ali prije svega i mjesto njihovog prijateljskog i neobaveznog druženja gdje, kako pišu, »prijateljskim razgovorom pri čaši vina skraćivahu duge jesenske i zimske večeri, a hrvatskom pjesmom osladjivahu srce«.42

Znanstvena predavanja izvodili su studenti sami, čitajući svoje rasprave iz različitih područja društveno–humanističkih i prirodnih znanosti. Za njihovo uređivanje i organiziranje bio je zadužen upravni odbor društva, kako je spomenuto. Zanimljivo je da je društvo tražilo promjenu jednog članka svojih pravila u svrhu omogućavanja slušanja predavanja širem krugu sveučilišnih slušatelja, ne samo klupskim članovima. Na glavnoj skupštini održanoj 12. srpnja 1875. odlučeno je zamoliti Vladu da predavanja »mogu na zahtjev čitaoca polaziti i oni sveučilištni gradjani, koji nisu članovi Hrvatskoga doma (...).«43 Ovu njihovu molbu preporučio je i rektor sveučilišta smatrajući da se time samo smjera na »boljak družtva«,44 te ju je odobrila i Vlada 17. prosinca 1875.45 Svoja prva znanstvena ostvarenja studenti su objavljivali i u rubrici »Pouka«. Već na prvi pogled uočava se da je najveći broj studentskih radova obrađivao teme s područja nacionalne povijesti i književnosti, dok su rasprave mladih prirodoslovaca vrlo rijetke, no ne manje značajne, ako znamo da se pojedini smjerovi tih grana znanosti tek otvaraju na tadašnjem Mudroslovnom (Filozofskom) fakultetu. Svoja, pak, prva literarna ostvarenja studenti su objelodanjivali u rubrikama »Pjesme« i »Pripovjedke«. Patriotsku poeziju, novele, vesele igre i drame, uredništvo je prihvaćalo i objavljivalo, bodreći svoju mladež i donekle opravdavajući njene, često tek skromne romantičarske pokušaje: »Pisci su većinom novajlije, stupaju po prvi, drugi il treći put tek zabrinuti pred hrvatski narod sa almanakom u ruci. Zabrinuti su, ne znadu, hoće li im plodovi biti hrvatskomu rodu oslastni i tečni. Nu ipak im je kraj sve brige vedro lice, jer kakav sud pukao da pukao, o njihovih srdcih, znadu, da su sve radili i da rade iz ljubavi prema Hrvatskoj.«46 Važno je napomenuti da već tada među njima nalazimo buduća zvučna imena hrvatskog znanstvenog, kulturnog i javnog života. Tako su u društvu svoje prve javne nastupe imali Ivan Milčetić, Dinko Politeo, Hugo Badalić, Gjuro Arnold, Tomislav Maretić, Josip Kozarac, Jovan Hranilović i dr.

Među ostale važnije aktivnosti društva svakako spada sakupljanje sredstava za izgradnju spomenika kralju Zvonimiru. »Znajuć iz hrvatske povijesti, da je Zvonimir zavriedio spomenik, videć koliko se slabo u nas umjetnost goji i spomenici dižu«, studenti su skupili prilog od 120 for kojeg su preko Matije Mesića uručili Hrvatskom saboru.47 Nadalje, »Hrvatski dom« je zajedno sa hrvatskim sveučilišnim društvom »Velebit« u Beču pokrenuo akciju oko prijenosa posmrtnih ostataka pjesnika Petra Preradovića iz Beča u Zagreb.48

Od ostalih događanja i aktivnosti vezanih uz »Hrvatski dom« treba spomenuti i organizaciju niza komersa, zabava priređenih zbog raznih povoda, te izleta i putovanja članova društva, koje društveni ljetopis najdetaljnije opisuje. Studentske zabave služile su, dakako, radi zabave i razonode članova društva, međutim na njima se redovito pojavljivao čitav niz uglednika, te članovi drugih raznih kulturno–umjetničkih društava. Nazočnošću gotovo samog vrha društvene kreme tadašnjeg Zagreba, zabave »Hrvatskog doma« izlazile su daleko izvan okvira uobičajenog studentskog »tuluma«, štoviše, one su predstavljale značajan kulturni i društveni događaj u onovremenom Zagrebu. Svoje zabave, koje su kao »glasbeno–deklamatorske« večeri, ponekad sa plesom na kraju, uz nizanje »zanositih zdravica« trajale do sitnih noćnih sati, »Hrvatski dom« je najčešće organizirao u suradnji sa pjevačkim društvima »Hrvatska lira« i »Kolo«. Gotovo redovito mjesto događanja bilo je svratište »Kod cara austrijskog« u Ilici, a »najotmenije društvo«, koje se u pravilu skupljalo, činili su rektor, sveučilišni i gimnazijski profesori, književnici, političari i ostali ugledni građani. Povode za organiziranje takvih zabava studentima nije bilo teško naći, a u tih nekoliko godina postojanja »Hrvatskog doma« svečani komersi događali su se svakih nekoliko mjeseci. Osim redovitih takvih zabava priređenih prilikom poklada i u srpnju,49 čime se obilježavao kraj akademske godine, motivi su i ovdje, kao i kod svakog njihovog djelovanja, bili nacionalno obojeni, odnosno priređivani su za skupljanje pomoći narodu ili za obilježavanje važnih obljetnica domaćih velikana.

Jednu od prvih takvih zabava društvo je priredilo povodom tristote godišnjice smrti hrvatskog minijaturiste Julija Klovića.50 Nakon prijenosa Preradovićevih posmrtnih ostataka u Zagreb, društvo je zajedno sa društvima »Kolo« i »Sloga«, priredilo »sjajnu zabavu« za preko šesto uzvanika, a za koju su im brzojavne čestitke stizale iz raznih krajeva Hrvatske, pa čak i od biskupa Strossmayera.51 U svibnju 1880. godine, društvo je priredilo »svečanu Zajčevu večer« povodom dvadesetpetogodišnjice djelovanja Ivana pl. Zajca, tadašnjeg ravnatelja hrvatske opere. Imenovavši ga svojim počasnim članom, društvo mu je priredilo zabavu na kojoj je osim zbora društva, svirala i glazba Jelačićeve pješačke pukovnije. Svečanost je posjetila »množina najodličnijega obćinstva zagrebačkoga« a svojom nazočnošću uveličao je i sam Zajc sa svojom obitelji.52 Svoj komers društvo je organiziralo i u dobrotvorne svrhe. Upravo u to vrijeme Istra je bila poharana glađu te je u Zagrebu oformljen »odbor za sabiranje prinesaka za stradajuće Istrane«.53 Društvo je tom odboru predalo polovicu čistog prihoda sakupljenog na »glasbeno–deklamatorskoj« zabavi s plesom održanoj 9. veljače 1880. Prilikom te akcije sakupljeno je 130 forinti.54 Zajedno sa društvom »Kolo« »Hrvatski dom« priredio je serenadu »Kod cara austrijskog« prilikom proputovanja hercegovačkog poslanstva iz Pešte prema Hercegovini, a za bosanske poslanike koji su se vraćali iz Beča krajem prosinca 1878. priredio se jedan od »najsjajnijih komersa, što ga je ikad priredilo društvo. Sveučilišni i gimnazijalni profesori, zagrebački književnici i politički prvaci, pa najotmjenije gradjanstvo zabavljalo se, nizajući zanosite zdravice, sa bosanskimi gostovi do u kasnu noć.«55

Osim ovakvih zabava, članovi društva nekoliko puta su organizirali i putovanja i izlete. Tako je, primjerice, društveno poslanstvo dva puta boravilo u Sloveniji, u studenom 1878. prilikom proslave sedamdesetog rođendana dr. Janeza Bleiweisa u Ljubljani56 i u rujnu 1880. godine na svečanosti u Cerovcu organiziranoj prilikom proslave sedamdeset godina od rođenja Stanka Vraza.57 Organizirali su i kraći dvodnevni izlet u Samobor u lipnju 1878. u suradnji sa »Hrvatskom lirom« i samoborskim pjevačkim društvom »Jeka«,58 te putovanje na susret hrvatske akademske mladeži u Vukovar od 19. do 22. kolovozu 1878. godine, s manifestacijama u Dalju, Iloku i Osijeku. Važnost ovog susreta je u tome što je to bio prvi opći sastanak hrvatskih đaka, studenata i srednjoškolaca, a za koji je poticaj dao »Hrvatski dom«. Proglasu koji je izdan za taj susret odazvala se omladina iz Dalmacije, Istre, Hrvatske, Vojne krajine, Slavonije i Srijema, te iz bečkog »Velebita«, s kojim je program bio i dogovoren.59 Kao i na svim ostalim druženjima i zabavama studenata, i u ovim prilikama nije uzmanjkalo patriotskog nazdravljanja, glazbe i deklamacija. Na susretu u Srijemu, gdje je iz Hrvatskog doma otputovalo tridesetak članova, kako smo već spomenuli, sastali su se đaci i studenti iz svih hrvatskih krajeva a to putovanje imalo je za svrhu, kako studenti pišu, »upoznavanje domovine i širenje hrvatske svijesti«. Centralni događaj tog putovanja bio je veliki koncert s plesom koji je studentima bio priređen u Vukovaru, uz nazočnost velikog župana, predsjednika sudbenog stola, načelnika i biskupa, a na kojem se, u svratištu »Kod crnoga konja«, skupilo oko šesto uzvanika. Uz recitacije, sviranje i pjevanje zbora »djaka« i »gospojica«, započeo je ples koji je trajao do jutra, a atmosferu koja je tamo vladala možda najbolje mogu okarakterizirati taktovi dviju pjesama koje su, prema njihovim navodima, studenti najčešće izvodili: bile su to Zajčeva »U boj« i Šenoina »Živila Hrvatska«. Valja spomenuti i to, da je upravo te noći stigao brzojav o padu Sarajeva. Ova vijest direktno se ticala studentske mladeži, jer je značajan broj njihovih kolega bio mobiliziran za borbe u Bosni i Hercegovini 1878. godine. Doživjevši ovo kao svojevrsnu kulminaciju tamošnjeg sveopćeg ushićenja, studenti su odgovorili sjajnom »razsvjetom i bakljadom«.60

Ovom kratkom skicom društvenog života studenata u Zagrebu sedamdesetih godina 19. stoljeća, nastojali smo pokazati na koji način je tadašnja obrazovna elita u Hrvatskoj provodila svoje vrijeme u svom prvom društvu organiziranom na sveučilištu. Angažirajući se na različitim poljima, od znanosti i »lijepog pisanja«, preko zabave, glazbe i plesa, do vatrenih političkih angažmana, studenti sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća, pokazivali su izniman interes i entuzijazam za sudjelovanjem i unapređivanjem društvenog i intelektualnog života. Osim toga, pokazali smo kako je društvo imalo i znatnu ulogu u tadašnjem javnom životu a kao dokaz tome govori činjenica da su njegove zabave posjećivali najugledniji ljudi onovremenog Zagreba, od kojih su neki bili i počasni i utemeljiteljni članovi društva. U ovom tekstu zapravo smo ocrtali tek segmente studentske društvene zbilje, kao jednog aspekta svakodnevice, na samom početku pravog akademskog života u Hrvatskoj.

Prilog 1. Popis članova društva »Hrvatski dom«

Članovi »Hrvatskog doma« 1877. godine61

Članovi »Hrvatskog doma« 1878. godine

Počastni

Matija Mesić, sveuč. prof. itd.

Josip Juraj Strossmayer, biskup djakovački itd.

Mihovio Pavlinović, književnik u Dalmaciji

Ivan Antunović, kanonik u Kaloči (Ugarska)

fra Grga Martić, župnik i pjesnik u Sarajevu

dr. Ivan Bleiweis, književnik u Ljubljani

dr. Kosta knez Vojnović, sveuč. profesor itd.

Utemeljitelji

Dr. Jaromir Hanel, sveuč. prof. itd.

Podupirući članovi

Josip Miškatović književnik

Ladislav Mrazović kr. perovodja u Zagrebu

Josip Devčić obć. bilježnik u Selih

Pravi članovi

Adrinik Gjuro

Antolek Josip

Arnold Gjuro

Balog Dragutin

Barbot Franjo

Benaković Josip

Bertić Dušan

Bezensek Ante

Brcković Josip

Brezinšćak Milan

Broz Ivan

Brozović Ambroz

Bunić Ljudevit

Cante Ernest

Crnadak Vladimir

Dragolić Martin

Faller Robert

Folprecht Fran

Forko August

Frlan Mato

Galac Gjuro

Galjer Josip

Gršak Josip

Gršković Ivan

Gruber Dane

Hadžija Krimko

Harazim Franjo

Horvat Ferdinand

Horvat Franjo

Horvat Josip

Huber Pavao

Jezdimirović Stevan

Jurinić Stjepan

Kamenar Janko

Kargotić Milivoj

Kašner Milan

Kišpatić Matija

Klaić Krunko

Knežević Lojza

Kokstein Oskar

Kolak Mile

Koprivšek Ivan

Kotović Ivan

Kovačević Mate

Kovačević Mile

Kovačić Ante

Kovačić Fran

Krahler Petar

Kuček Martin

Kulčar Gustav

Labaš Ladislav

Leskovac Milan

Lović Joso

Malančec Mato

Marković Petar

Martinković Adalbert

Marušić Mate

Maurović Milivoj

Maksimovićć Otto

Mešeg Dragan

Mencin Joso

Mihaljenović Mirko

Milčetić Ivan

Mišković Gjuro

Mrzljak Roko

Muha Vilim

Musić August

Orešković Stevo

Orlić Blaž

Osvald Janko

Parma Robert

Paulić Gjuro

Pavelić Mate

Pavišić Pavao

Peharc Rade

Petranović Mile

Pezerović Joso

Pilepić Frane

Pirnat Frane

Pogačić Jure

Potočnik Otto

Predojević Albert

Quiquerez Ivica

Radošević dr. Jakov

Rajzner Engelbert

Relić Makso

Riedel dragan

Rojc Milan drand.

Sachs Hinko

Sarafov Mihalj

Seunik Josip

Smodek Andro

Starčević Ivan

Stojanović Pavao

Stokić Škender

Sudarević Josip

Špehar Andro

Šrabec Frane

Šubert Hugo

Šubert Vilim

Trausmiler Žiga

Trinajstić Mate

Užarević Mate

Vacov Spas

Virag Šandor

Vittig Viktor

Vranković Jure

Vrbanić Jure

Zagoda Adolf

Zlatarović Jure

Zlatarski Gjuro

Zulechner Josip

Žepić Stanko

Žetić Pavao

Žigrović Ivan

Žigrović Frane

Živoder Josip

Žugčić Stjepan

Članovi »Hrvatskog doma« 1880. godine

Počasni

† Matija Mesić, sveuč. profesor

Josip Juraj Štrossmayer, biskup

Mihovio Pavlinović, književnik

Ivan Antunović, kanonik u Kaloči

fra Grga Martić, župnik i pjesnik u Bosni

dr. Ivan Bleiweis, književnik u Ljubljani

dr. Kosta knez Vojnović, sveuč. profesor

Ivan pl. Zajc, ravnatelj hrvatske opere

Utemeljitelji

Dr. Jaromir Hanel, sveuč. profesor

Slob. i kr. grad Sisak

Slob. i kr. grad Karlovac

Slavna prva hrvatska štedionica u Zagrebu

Slob. i kr. grad Zagreb

Slob. i kr. grad Požega

Dr. Franjo Iveković, rektor sveučilišta

Slob. i kr. pov. trgovište Jaska

Slob. i kr. grad Koprivnica

Podupirući članovi

Josip Devčić, obć. bilježnik u Selih

Smodek Krešimir, trgovac u Zagrebu.

Pravi članovi

Antolek Josip

Anet Edvin

Becić Dragutin

Brezinšćak Milan

Broz Ivan

Bunić Ljudevit

Crnadak Vladimir

Domačinović Gjuro

Domin Gjuro

Domin Imbro

Forko August

Galac Gjuro

Gattin Mihovio

Glembaj Julijo

Gruber Gjuro

Hadžija Krunoslav

Hergula Antun

Horvat Ferdo

Horvat Franjo

Huber Pavao

Hržić Vilim

Ilić Stjepan

Kamenar Gjuro

Kamenar Janko

Kolak Mile

Kohn Ljudevit

Kovačić Franjo

Krachler Petar

Kranjc Živko

Kučera Franjo

Kučera Slavoljub

Kuten Krunoslav

Köröskenyi Dušan

Lazarov Nikola

Lebanović Mirko

Linkmayer Alfonso

Maksimović Oton

Malančec Mato

Marušić Matija

Matešan Ivan

Maurović Milivoj

Margreitner Josip

Martinković Adalbert

Mencin Josip

Merlo Spasitelj

Mešeg Dragutin

Milčetić Ivan

Mišković Gjuro

Muha Vilim

Novak Martin

Orešković Stjepan

Pajtoni Ladislav

Paulić Juraj

Pavešić Pavao

Pecikozić Antun

Pilepić Franjo

Pliverić Stjepan

Rajzner Angjelo

Rill Josip

Rojc Antun

Rojčević Konstantin

Seonik Josip

Singer Samojlo

Smodek Andrija

Stojanović Pavao

Stulhofer Dragutin

Suzani Nikola

Šega Rudolf

Šibalić Matija

Šmidt Slavoljub

Torri Bruno

Takšić Franjo

Vallo Stjepan

Valpotić Matija

Vinković Miroslav

Virag Aleksander

Vojnović Ivo

Zulechner Josip

Žepić Stanko

Žigrović Franjo

Prilog 2. Naslovna stranica pravila društva »Hrvatski dom«


1

Mirjana Gross, Studentski pokret 1875–1914, Spomenica u povodu proslave 300–godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, knj. I, Zagreb 1969, str. 451–479 (dalje: Gross, Studentski pokret); ista, Nacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uoči I svjetskog rata, Historijski zbornik, vol. XXI–XXII, Zagreb 1968–1969, str. 75–141. U radovima M. Gross spominju se još neki relevantni naslovi, starijeg datuma, za povijest studentskog pokreta prije Prvog svjetskog rata.

2

Damir Agičić, Hrvatski studenti na češkom sveučilištu u Pragu 1882–1918, Časopis za suvremenu povijest, god. 30, br. 2, Zagreb 1998, str. 291–315. i

3

Zlatko Matijević, ’Narodno–obrambena sekcija’ Hrvatskog katoličkog akademskog društva »Domagoj« (1913/1914. godine), Croatica christiana periodica, XXVI, br. 50, Zagreb 2002, str. 157–175.

4

Vide Flaker, Časopisi hrvatskog modernističkog pokreta, Zagreb 1977.

5

Stanislav Marijanović, Fin de si#cle hrvatske Moderne (Generacije mladih i časopis »Mladost«), Osijek 1990.

6

Mladen Bošnjak, Hrvatska intelektualna omladina, Almanah hrvatskih sveučilištaraca, Zagreb 1938, str. 38–39.

7

Gross, Studentski pokret, str. 454–456.

8

Pravila tog društva sačuvana su u Hrvatskom državnom arhivu pod signaturom: br. 4244, UOZV, 14–4 24307/1875.

9

Pravila tog društva sačuvana su u Hrvatskom državnom arhivu pod signaturom: br. 4238, UOZV 14–4 1951/1875.

10

Pravila tog društva sačuvana su u Hrvatskom državnom arhivu pod signaturom: br. 4249, UOZV 14–4 2034/1876.

11

Jedini organizirani oblik studentskog udruživanja nalazimo među bogoslovima, ali znatno prije osnutka modernog sveučilišta. Riječ je o udruženju Narodno ilirsko mladeži duhovne društvo u zagrebačkom sjemeništu, osnovanom 1837. sa svrhom literarnog djelovanja njegovih članova. Vidi: Josip Buturac, Povijest Zbora duhovne mladeži zagrebačke (1836– 1936), Zagreb 1937. i Jaroslav Šidak, Studentski pokret do otvaranja sveučilišta, Spomenica u povodu proslave 300–godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, knj. I, Zagreb 1969, str. 440–441 (dalje: Šidak, Studentski pokrret).

12

O radu društava »Velebit«, »Hrvat« i »Družtvo hrvatskih tehnika« objavljeni su u trećem svesku almanaha Hrvatski dom izvještaji o njihovom dotadašnjem radu. O gradačkom društvu »Hrvatska« izvještaji o radu objavljeni su u almanahu Zvonimir iz 1886. i 1889. godine. Rad »Zvonimira« opisan je u dva sveska almanaha Zvonimir koje je društvo izdalo u Zagrebu 1886. i u Beču 1889.

13

Hrvatski dom, sv. 1, Zagreb 1876, str. 4 (dalje. HD)

14

Šidak, Studentski pokret, str. 449.

15

Ovo odobrenje dopisano je na kraju teksta pravila.

16

HDA, Pravila društva Hrvatski dom, br. 4242, Odjel za unutarnje poslove Kr. Zem. Vlade (dalje: UOZV), 14–4 1951/1875. (dalje: Pravila).

17

Pravila, str. 3.

18

Isto.

19

Isto.

20

Kasnije je na Zagrebačkom sveučilištu osnovano Hrv. literarno sveučilištno družtvo »Zastava«, koje je također imalo opći karakter. Njegova pravila iz 1891. sačuvana se u Arhivu Rektorata Sveučilišta u Zagrebu pod br. 416/1892.

21

Pravila, str. 3.

22

Isto, str. 4.

23

Molba studenata za preinaku pravila i dopis rektora nalaze se u istom spisu sa društvenim pravilima (HDA, br. 4242, UOZV, 14–4 1951/1875.).

24

Dozvola Vlade br. 23270 je u istom spisu.

25

Pravila, str. 7.

26

HD, sv. 1, str. 6.

27

Popis članova 1877, 1878. i 1880. nalazi se u: HD, sv. 2, str. VIII–IX; HD, sv. 3, str. XX–XXI i HD, sv. 4, str. XXIII–XXIV (prijepis popisa članova vidi u prilogu 1).

28

HD, sv. 2, str. 9.

29

Pravila, str. 4–5.

30

Isto, str. 6.

31

Isto, str. 7–8.

32

Isto, str. 9.

33

Ovdje kao zanimljivost ističemo eksces kojeg je Dinko Politeo, kasnije poznati novinar i publicist, napravio upravo u »Hrvatskom domu« i radi kojeg je bio izbračen sa Zagrebačkog sveučilišta. Njega se 21. rujna 1875. obavještava da se, prema odluci akademskog senata, zauvijek otpravlja sa sveučilišta iz razloga što je »iza prve dosudjene (...) kazni opetovano povriedio akademičku vlast nepristojnim i sablažnjivim ponašanjem prigodom sastanka družtva ’Hrvatski dom’« (Arhiv Filozofskog fakulteta, Spisi dekanata, 60/1875). O kakvom je točno ekscesu riječ nije poznato, ali poznat je prekršaj kojeg je Politeo napravio prije ovog, kada je dobio strogi ukor »radi sablažnjivih njekih točaka, sadržanih u njegovom čitanju u družtvu »Hrvatskoga doma« o Hugou Foscolu« (AFF, Spisi dekanata, 47/1875). Referat kojeg je Politeo čitao bio je o Ugu Foscolu, talijanskom književniku (1778–1827). Foscolo je bio pristaša revolucionarnih ideja Napoleona te se i sam aktivno borio na strani Francuza. Nije prihvaćao suradnju sa Austrijom te je emigrirao u Švicarsku a kasnije u Englesku. Prvi je talijanski moderni književni kritičar, ističe slobodu fantazije i stvaralačku autonomiju pjesnika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ugo Foscolo). Nije nam poznata Politeova interpretacija njegova života i djela, ali očigledno je da je »pretjerao« u nekim elementima.

34

HD, sv. 1, str. 6.

35

Hrvatski dom izašao je u samo četiri sveska: 1876, 1877, 1878. i 1880. godine. Kontinuitet u tiskanju almanaha omela je trenutna politička situacija. Naime, radi mobilizacije za rat u Bosni je »više nedovršenih i obećanih radnja moralo odpasti od članova pozvanih na oružje. S druge strane otela je mobilizacija upravi većinu članova, radi čega je i sav posao oko izdavanja almanaka spao na dvojicu njih.« (HD, sv. 3, str. XVIII).

36

HD, sv. 2, str. XIV.

37

Gross, Studentski pokret, str. 455.

38

Ta izmijenjena društvena pravila sačuvana su u Arhivu Rektorata Sveučilišta u Zagrebu pod br. 416/1892.

39

Gross, Studentski pokret, str. 454–455.

40

HD, sv. 1, str. 6.

41

HD, sv. 2, str. X.

42

HD, sv. 1, str. 8–9.

43

Dopis Vladi, potpisan od tajnika Mirka Turića, nalazi se u spisu sa društvenim pravilima pod istom signaturom.

44

Dopis rektora nalaze se u istom spisu sa društvenim pravilima.

45

Odobrenje Vladinog Odjela za unutarnje poslove br. 23270 nalazi se u istom spisu s pravilima pod istom signaturom.

46

HD, sv. 2, str. XIV–XV.

47

HD, sv. 1, str. XII.

48

Isto, str. XIII.

49

HD, sv. 3, str. X.; sv. 4, str. X–XI, XVI.

50

HD, sv. 3, str. VI.

51

HD, sv. 4, str. XI.

52

Isto, str. XV.

53

Isto, str. XIV–XV

54

Isto.

55

Isto, str. X.

56

Isto.

57

Isto, str. XVII.

58

HD, sv. 3, str. IX–X.

59

Marijanović, Fin de si#cle hrvatske Moderne, str. 62.

60

HD, sv. 3, Zagreb 1878, str. X–XVI.

61

Imena i titule članova se prenose u obliku kao u izvorniku.